Polazak u vrtić predstavlja promenu za dete budući da ono napušta svoje sigurno okruženje, a uobičajeni ritam dana menja novim. Svako dete na različiti način reaguje na situacije koje mu se dešavaju, te je isti slučaj kada je u pitanju adaptacija. Upravo iz ovih razloga deca na adaptaciju reaguju različito - plaču, odbijaju hranu, žale se, ali postoje i oni primeri (nimalo retki) kada dete sa uzbuđenjem čeka ponovni dolazak u vrtić. Put od odbijanja odlaska u vrtić do radovanja zbog upoznavanja novih drugara i vaspitača je dugačak i neophodno je preći sve korake kako bi se dete što pre adaptiralo na novu sredinu te osećalo srećno i prihvaćeno u novom okruženju.

U predškolskoj ustanovi Kreativno Pero smatramo da je pre početka same adaptacija i prvog dolaska deteta u vrtić važno je razgovarati sa roditeljem ili bliskim odraslim o koracima koje zajednički treba preduzeti. Veoma je važno da osoba kojoj roditelj poverava brigu o dobrobiti svoga deteta ohrabri i podrži roditelja u svim dilemama koje ima. Odnos roditelj-vaspitač je stoga presudan faktor koji određuje uspešnost ovog procesa te treba posvetiti zasluženu pažnju pitanju uspostavljanja poverenja između ove dve, za dete važne osobe. Neophodno je na samom početku razviti stabilan odnos poverenja između vaspitača i roditelja kako bi dete znalo da roditelj nije nesiguran i da ga ostavlja nekome u koga ima poverenja i kraj koga će se dobro osećati.

U prvim danima adaptacije, ali i tokom kasnijeg boravka u vrtiću pitanje dobrobiti deteta i roditelja ili bliskog odraslog je suštinsko. Adaptacija podrazumeva određene korake ili faze, a uspešan prelazak na sledeći korak moguć je samo uz svesrdno angažovanje svih onih koji brinu za dobrobit deteta. Ono što je takođe veoma važno jeste da je nužno ostaviti dovoljno vremena detetu i roditelju da se naviknu na nova dešavanja. Ovo znači i da adaptaciju ne bi trebalo prekidati jer će svaki sledeći put ponovno navikavanje deteta biti teže. U stručnoj literaturi se navode tri osnovna oblika adaptacije te se tako razlikuju laka, adaptacija srednje težine i teška adaptacija. Ponašanje deteta tokom navikavanja na novo okruženje, vaspitačice i drugu decu zavisi od samog deteta, njegovog temperamenta i navika, svih onih faktora koji okružuju dete, kao i od odnosa vaspitača i roditelja, ali i stručnih saradnika prema detetu. Prilikom svake adaptacije veoma je važno uspostaviti partnerski odnos zasnovan na ravnopravnosti i poverenju. Poverenje kao bitan element partnerstva između odraslih koji brinu za dobrobit deteta i sa druge strane, deteta i odraslih, trebalo bi da se oslanja na doslednost u ophođenju, potpunu saosećajnost i razumevanje za potrebe drugoga, komunikativnost i otvorenost, kao i kompetentnost te oslanjanje na snage i potencijale druge osobe.

Obično adaptacija traje oko mesec dana, a tokom ovog perioda se dete, ali i roditelji, postepeno navikavaju na veliku životnu promenu. Ono što kao roditelj ili bliski odrasli možete učiniti je da: budete tačni kada dolazite (uvek dođite u ono vreme koje ste dogovorili sa detetom); imate mnogo razumevanja za detetova osećanja i reakcije; saznate više o vrtiću kroz igru sa detetom umesto da insistirate; pokažete detetu da ga prihvatate iako (i ukoliko) ono ne prihvata vrtić; date mu dovoljno vremena da savlada svoju nesigurnost zbog odvajanja od vas; upoznate dete sa vrtićem, grupom i budućim vaspitačicama dolaskom u posetu, kao i kroz obilazak objekta i razgovor sa decom iz vrtića; uverite dete da je vrtić mesto vašeg zajedničkog odrastanja; uverite dete da ga ostavljate u sigurne ruke i na mestu gde će se osećati dobro.